Dobro došli u mali kutak studija Slikerka.
Ovo je mesto na kome fotografija dobija svoju priču.
Na ovom blogu pisaću i o svojim ličnim iskustvima kao roditelj, pedagog i fotograf života. Ne sa namerom da govorim kako nešto treba ili kako ne treba, već jednostavno polazeći od iskustva koje sam godinama sticala kroz pedagoški rad, roditeljstvo i fotografiju.
Zato će se ovde naći pravo šarenilo tema – od priča iz studija i razmišljanja o portretima, do malih zapisa iz svakodnevice koji nas podsete koliko su obični trenuci zapravo dragoceni.
Volela bih da čitalac iz ovih redova ponekad ode pokrenut na razmišljanje, ponekad sa osmehom, a ponekad samo sa malim daškom optimizma koji će mu pomoći da lakše pregura dan.
Dobro došli u svet Slikerke.
Navikli smo da gledamo fotografije u kojima je sve „na mestu“.
Savršeno svetlo, nepokolebljiv stav, drska poza, baršunasta kosa, pogled koji slama srca…
Ali između gotove fotografije i one koja to još nije — postoji mnogo trenutaka.
Fotografisanje dece u studiju može biti lepo iskustvo i za dete i za roditelje — ako znamo kako da dete pripremimo za fotografisanje.
Imam tri staža u nonama — raznih oblika i varijanti (čak i onim pevajućim).
Ali verujte, nikad nije do oblika, već do filozofije.
„Ma nema šanse da sam to ja.“
To je rečenica koju sam čula već mnogo puta kada nekome prvi put pokažem fotografiju koju smo upravo snimili.